Bosna i Hercegovina
Bosna i Hercegovina je proglasila nezavisnost od Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ), 3. marta 1992.
U sukobu koji je trajao naredne tri i po godine moglo se svjedočiti ubijanjima, mučenjima i nestankom osoba kao posljedicom vojnih ratnih dejstava, ali i uslijed etničkog čišćenja i drugih oblika kršenja ljudskih prava i zločina protiv čovječnosti koji su nerijetko počinjeni protiv civilnog stanovništva. Preko 100.000 ljudi je izgubilo život, a od tog broja približno 31.500 osoba se vode kao nestale.
Uprkos administrativnim ograničenjima kompleksne strukture vlasti i sistematskim nastojanjima pojedinih strana da onemoguće pronalazak i identifikaciju tijela, pronađeno je približno 75% osoba koje su prijavljene kao nestale uslijed ratnih dejstava. Ni u jednoj drugoj državi koja prolazi kroz poslijeratno razdoblje nije zabilježena toliko visoka stopa riješenih slučajeva nestalih osoba.
Od 1996. ICMP ima ključnu ulogu u ovim nastojanjima tako što pomaže da BiH razvije svoje institucionalne kapacitete za rješavanje pitanja nestalih osoba na nediskriminirajući način, radi na izradi zakona za zaštitu prava porodice, uvodi najsavremenije forenzičke metode koje podrazumijevaju korištenje DNK analize, podržava procese utemeljene na vladavini prava kojima je osigurano pružanje dokaza lokalnim sudovima kao i Međunarodnom sudu za bivšu Jugoslaviju te olakšava aktivno učešće porodica nestalih.
Napredak Bosne i Hercegovine po ovom pitanju bi se trebao sagledati u kontekstu izrade okvira politika u koji su uvršteni međunarodni standardi u pogledu administrativne i tehničke osposobljenosti. To je rezultiralo pojavom institucionalnog, zakonodavnog i procesa saradnje koji je potpomognut osnivanjem Instituta za nestale osobe (INO), uspostavom Centralne evidencije donošenjem Zakona o nestalim osobama te stvaranjem mehanizama međuinstitucionalne saradnje za rješavanje pitanja neidentifikovanih posmrtnih ostataka smještenih u mrtvačnice ove države uz sveobuhvatni nadzor domaćih sudova i tužioca.
Pregled stanja infografika 2024
Jun 2023
Bosna i Hercegovina je potpisnica najznačajnijih međunarodnih instrumenata za zaštitu ljudskih prava uključujući i Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima (ICCPR), Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (CESCR), Konvenciju protiv torture i drugih surovih, neljudskih ili ponižavajućih kazni i postupaka (CAT), Međunarodnu konvenciju o zaštiti svih osoba od prisilnog nestanka (ICPPED), Konvenciju o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida, Ženevsku konvenciju i dopunske protokole, Evropsku konvenciju o ljudskim pravima (ECHR) i Evropski sud za ljudska prava (ECtHR) te Rimski statut Međunarodnog krivičnog suda (ICC).
Pored toga, skupa sa Srbijom, Hrvatskom i Crnom Gorom, Bosna i Hercegovina je potpisala Deklaraciju o ulozi države u rješavanju pitanja osoba nestalih uslijed oružanih sukoba i povreda ljudskih prava, koja je izrađena pod okriljem ICMP-a. Tokom 2018. godine, u sklopu Berlinskog procesa, skupa sa 14 drugih država učesnica ove inicijative, Bosna i Hercegovina je potpisala Zajedničku deklaraciju o nestalim osobama.
Kada je u pitanju saradnja u regionu, Bosna i Hercegovina je sa Srbijom (2015.), Hrvatskom (2017.) i Crnom Gorom (2019.) potpisala protokole i sporazume o saradnji za proces pronalaženja nestalih osoba.
Ustavom Bosne i Hercegovine, koji čini sastavni dio Dejtonskog mirovnog sporazuma u BiH, predviđa snažan pravni okvir u pogledu zaštite ljudskih prava. Ustavom se konkretno predviđa zaštita prava na život, pravo na zaštitu od mučenja, nehumanog i degradirajućeg tretmana ili kažnjavanja, pravo na slobodu i sigurnost osobe, pravo na privatni i porodični život, kao i zabranu diskriminacije.
U sklopu krivičnopravnih reformi koje su sprovedene kao dio sveobuhvatnog procesa pravnih reformi, usvojen je niz novih zakona koji omogućavaju procesuiranje ratnih zločina i drugih teških krivičnih djela po međunarodnom pravu, u skladu s međunarodnim standardima u pogledu ljudskih prava i principima vladavine prava. Ovo je podrazumijevalo i uspostavu Posebnog odjela za ratne zločine pri Sudu i Tužilaštvu Bosne i Hercegovine. Usvojen je također i novi Zakon o krivičnom postupku (ZKP) kojim su u sudski postupak uvedene bitne značajke i načela akuzatornosti postupka.
Zakon o nestalim osobama Bosne i Hercegovine, donesen 2004. godine, bio je prvi takav zakon u poslijeratnom periodu u državi koji se odnosio na nestale osobe bilo gdje na svijetu. Ovim zakonom se kodificira „pravo na istinu o sudbini nestalih članova porodice“ kao i pravo na obavještavanje o napredovanju istrage. Također, zakonom se omogućuje uspostavljanje Instituta za nestale Bosne i Hercegovine, kao državnog instituta s mandatom za traženje i identificiranje nestalih osoba širom Bosne i Hercegovine, čime je prekinuta diskriminirajuća praksa traženja nestalih osoba po osnovu njihove etničke pripadnosti. Zakonom je propisano i uspostavljanje Centrale evidencije nestalih osoba kao i Fonda za porodice nestalih osoba. Njime su također utvrđene i odredbe za izricanje sankcija protiv pojedinaca i institucija koji uskraćuju informacije vezane za sudbinu nestalih osoba. Svrha Centralne evidencije uspostavljene u okviru ovog zakona jeste da posluži kao centralna baza podataka o nestalim osobama u kojoj će biti objedinjeni podaci pohranjeni na različitim nivoima vlasti i u različitim regionalnim uredima. Značaj uspostavljanja jedinstvenog i unificiranog spiska nestalih osoba ogleda se, između ostalog, i u tome da s njime osigurava cjelovitost podataka i sprečava pojava manipulisanja brojem nestalih osoba u političke i druge svrhe.
Zakonom se također štite prava porodica, kao što su pravo na privremeno raspolaganje imovinom nestalih osoba u slučajevima kada osobe nisu proglašene mrtvima, pravo na troškove ukopa, prednost prilikom ostvarivanja prava na obrazovanje ili zapošljavanje djece nestalih osoba, pravo na zdravstvenu zaštitu i pravo na izgradnju spomen-obilježja, podizanje nadgrobnih spomenika i mezarja.
Centralna evidencija nestalih osoba u BiH
Članom 2.1 Zakona o uspostavi Centralne evidencije nestalih osoba u Bosni i Hercegovini, koja se nalazi u sklopu Instituta za nestale osobe, propisuje se da je svrha ove evidencije da objedini podatke o nestalim osobama koji se čuvaju na lokalnom i entitetskim nivoima te od strane:
- vlasti;
- nevladinih organizacija;
- porodica nestalih osoba; i
- ureda za potragu i međunarodnih organizacija.
Uspostava jedinstvenog i objedinjenog spiska nestalih osoba, kako se nalaže i samim Zakonom o nestalim osobama, predstavlja veoma bitan način da se osigura postojanje preciznih i pouzdanih informacija o brojnosti nestalih osoba. Pored toga, time se smanjuje i djelokrug za političke manipulacije i za pogrešno predstavljanje takvih informacija.
Rad za uspostavi objedinjene baze podataka Centralne evidencije je okončan je u februaru 2011. Ona obuhvata 12 različitih (zasebnih) baza podataka o nestalim osobama koje su prikupile bivša Federalna komisija za nestale osobe, Ured za traženje nestalih i zarobljenih osoba Republike Srpske te Državna komisija za pronalazak nestalih osoba kao i ICRC i ICMP.
Okončanje rada na uspostavi Centralne evidencije imalo je veliki značaj i za region. U 2011. godini, na zahtjev vlada Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske, Crne Gore i Kosova, ICMP je započeo rad na objedinjenoj bazi podataka nestalih osoba na Zapadnom Balkanu. Nakon obavljene službene korespondencije i potpisivanja sporazuma između ICMP-a i domaćih institucija ovih zemalja tokom 2016. i 2017. godine zvanično je kompletirana i regionalna baza podataka, koju je Grupa za nestale osobe, 3. Novembra 2022. godine u Hagu, tokom prigodne manifestacije u sklopu Berlinskog procesa objavila i pokrenula na javnoj domeni. Ovo znači da su ažurirani podaci sada u bilo kojem trenutku javno dostupni i da im porodice nestalih i ostali imaju omogućen pristup. Osim svoje neposredne praktične koristi, spisak predstavlja i svojevrstan istorijski dokument.
Bosna i Hercegovina je već u ranoj fazi uspjela da sa humanitarnog pristupa rješavanju pitanja nestalih osoba pređe na pristup zasnovan na principu vladavine prava, u kojem su za ovaj proces rješavanja predmeta nestalih osoba sada zadužene institucije koje rade na provedbi vladavine prava u državi, uključujući i institucije o okviru sistema krivičnog pravosuđa. Bosna i Hercegovina je stoga za pronalazak i identifikaciju nestalih počela koristiti forenzičke nauke, a naročito DNK analizu. Uz pomoć ICMP-a 2000. uspostavljen je proces koji će postati poznat kao identifikacija putem DNK analize. Ovim procesom se koristi neselektivno DNK testiranje širokih razmjera uz identificiranje uzoraka na osnovu “slijepih” kompjuterski potpomognutih DNK podudaranja između DNK uzoraka uzetih iz neidentificiranih posmrtnih ostataka i DNK uzoraka uzetih od članova porodica nestalih osoba.
Upotreba forenzičkih nauka uobičajeno je uređena zakonima o krivičnom postupku ili pravilima za prikupljanje dokaza, kojima se također propisuje i upotreba DNK. U Bosni i Hercegovini ne postoji pravni okvir u pogledu upotrebe DNK uzoraka konkretno u svrhu procesa pronalaska nestalih osoba. Proces identifikacije putem DNK analize je ustanovljen na osnovu međunarodnopravnog sporazuma sklopljenog između dotične države i ICMP-a. Država je stoga iskoristila međunarodni sporazum kako bi izgradnjom potrebnih kapaciteta nadomjestila nedostatak svojih kapaciteta povjerivši funkciju obavljanja javne istrage međunarodnoj organizaciji koja raspolaže mogućnostima za obavljanje takve funkcije. Proizvod ovog procesa, odnosno procesa identifikacije posmrtnih ostataka nestalih osoba putem DNK analize, tj. sam izvještaj ili nalaz o podudaranju DNK uzoraka, ICMP direktno dostavlja Institutu za nestale osobe koji ih potom prosljeđuje nadležnim domaćim sudovima koji potom procesuiraju i okončavaju predmete nestalih osoba u skladu sa zakonom o krivičnom postupku.
Pregled NN slučajeva
Krajem 2012. Institut za nestale osobe utvrdio je da u mrtvačnicama širom Bosne i Hercegovine postoji 3.279 slučaja neidentifikovanih posmrtnih ostataka, odnosno slučajeva koji imaju status NN (nomen nescio/bez imena).
Tokom 2013. godine, na inicijativu ICMP-a, glavni državni tužilac je naložio pregled svih neidentifikovanih slučajeva koji se nalaze u mrtvačnicama kako bi se utvrdio opseg tehničkih problema te kako bi se istovremeno utvrdilo zbog čega već više od decenije nije bilo moguće ustanoviti podudaranje DNK profila posmrtnih ostataka iz mrtvačnica za 8.000 prijavljenih slučajeva nestalih osoba za koje su porodice nestalih dostavile dovoljnu količinu referentnih uzoraka.
U novembru 2017. nakon četverogodišnjeg zajedničkog nastojanja na ostvarenju aktivnosti čiji je glavni nosilac bilo Tužilaštvo Bosne i Hercegovine u saradnji s Institutom za nestale osobe te uz stručnu pomoć ICMP-a koju je finansirala Evropska Unija, ICMP i Institut za nestale osobe su na javnom skupu održanom u Sarajevu javno objavili preliminarne rezultate projekta. Konačni rezultati pregleda, predstavljeni u 15 zasebnih izvještaja zvanično su predani i predočeni Tužilaštvu Bosne i Hercegovine kao i ostalim nadležnim tužilaštvima u maju 2018. Rezultat detaljnog pregleda posmrtnih ostataka koji su se nalazili u mrtvačnicama u Bosni i Hercegovini je bio 121 identifikovanih slučajeva, 968 ponovnih povezivanja s prethodno utvrđenim identitetima te preporuke Tužilaštvu po pitanju daljih koraka koje je potrebno preduzeti radi rješavanja preostalih slučajeva. Date preporuke su se također odnosile i na upravljanje evidencijama i predmetima pohranjenim u mrtvačnicama. Mrtvačnice u kojima su vršena vještačenja neidentifikovanih posmrtnih ostataka su Banja Luka, Goražde, Projekat identifikacije Krajina u Sanskom Mostu, Modriči, Nevesinju, Odžaku, Projekat identifikacije Podrinje te Komemorativni centar u Tuzli, te Istočno Sarajevo, Mostar, Travnik i Visoko.
