Republika Hrvatska
ICMP pruža pomoć u nadgledanju ekshumacija i podržava nevladine organizacije u Hrvatskoj koje rade sa porodicama nestalih.
Tokom sukoba u Hrvatskoj, 5.000 osoba je prijavljeno kao nestalo. Dvije trećine nestalih je pronađeno. Tokom 1996. godine Hrvatske vlasti su započele sistematsko prikupljanje genetskih uzoraka od porodica nestalih. Pored ispitivanja posmrtnih ostataka tradicionalnim forenzičkim metodama, DNK testiranje je od 2002-2003. godine postalo obavezno. Ova vrsta testiranja postala je neophodna s obzirom da je vremenom postalo jako teško izvršiti identifikaciju posmrtnih ostataka upotrebom tradicionalnih forenzičkih metoda.
Od 1996. godine Hrvatska intenzivno sarađuje s ICMP-om koji pruža pomoć u radu na identifikaciji u vidu donacija, pomoći stručnjaka, podrške grupama žrtava i nadgledanju ekshumacija.
ICMP podržava rad udruženja porodica nestalih osoba tako što, između ostalog, radi na njihovom povezivanju sa sličnim grupama iz drugih zemalja u regionu. ICMP godinama podržava i nadgleda iskopavanja sakrivenih grobnica i prikupljanje posmrtnih ostatka u Hrvatskoj kao i u ostatku Zapadnog Balkana.
ICMP je 2001. godine otvorio ured u Zagrebu, a u Septembru 2002. godine potpisao je sporazum za njegov rad. U 2004. godini, ICMP i Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti potpisalo je sporazum o zajedničkom projektu o identifikaciji zasnovanoj na DNK analizi. Zajednički projekat se sastojao od dva podprojekta: prikupljanje uzoraka krvi u Republici Hrvatskoj od članova porodica koji to do sada nisu učinili; razmjena STR profila (profil nuklearnog DNA-a s kratkim tandemskim ponavljanjima) za dobivanje DNK izvještaja koji bi doveli do identifikacije. ICMP je također stavio na raspolaganje softver za usporedbu DNK profila te obezbijedio obuku za njegovo korištenje.
Hrvatske vlasti su pokazale značajnu političku opredijeljenost u rješavanju pitanja osoba nestalih u sukobu, a veoma značajno je to što se u procesu traganja i identifikacije koristi pristup zasnovan na vladavini prava koji u prvom planu ima pravo članova porodica nestalih na odgovarajuću istragu i pravdu. Kako bi koordinirale potragu za nestalim, hrvatske vlasti donijele skup zakona kojim se uređuje pitanje nestalih te uspostavile specifične namjenske institucije poput Uprave za zatočene i nestale osobe koja djeluje u sklopu Ministarstva hrvatskih branitelja i Međuresorno povjerenstvo za nestale osobe. Tokom nekoliko posljednjih godina, vlasti su ponovo pokrenule potragu za skrivenim grobnicama uz pomoć različitih tehnologija uključujući zračno snimanje, dronove i tzv. GPR ili podzemni radar te su značajno povećali finansijske i ljudske resurse kojim Uprava za zatočene i nestale osobe raspolaže.
Hrvatska je 2017. godine potpisala sporazum o saradnji u procesu pronalaska nestalih sa Crnom Gorom, a 2018. godine i sa Bosnom i Hercegovinom. Bilateralna saradnja sa Srbijom je uređena sporazumom potpisanim 1996. godine.
Hrvatski Sabor je 12. jula 2019. jednoglasno usvojio zakon o osobama nestalim u Domovinskom ratu. Prije ovoga, u Hrvatskoj nije postojao niti jedan zakon za regulisanje prava osoba nestalih u sukobu kao ni prava porodica da saznaju sudbinu svojih najbližih ili da se upoznaju sa postupkom traganja. Zakonom su obuhvaćeni svi aspekti ovog postupka. Utvrđuju se prava porodica, identifikacija, prijavljivanje nestale osobe kao i čuvanje i ukop posmrtnih ostataka. Zakonom se također uređuje saradnja s drugim državama, međunarodnim organizacijama i udruženjima porodica.
