Republika Sjeverna Makedonija
Kriza u bivšoj jugoslovenskoj republici Sjevernoj Makedoniji, koja je započela u februaru 2001. a završila Ohridskim Sporazumom u augustu 2001. imao je za posljedicu 22 poznata slučaja nestanaka uz vjerovatno još na desetine drugih slučajeva.
ICMP je u novembru 2002. na poziv predsjednika republike Makedonije, Borisa Trajkovskog otvorio svoj ured u Skoplju. Iako se radilo o relativno malom broju slučajeva, pitanje nestalih osoba predstavljalo je prijetnju za provođenje Ohridskog sporazuma budući da su tokom krize članovi Vlade kao i članovi bivše Državne oslobodilačke armije bili optuženi za upletenost u nestanak ovih osoba.
ICMP je radio na uspostavi domaćeg transparentnog procesa traženja nestalih osoba, uključujući i uspostavu ad hoc komisije koja je za svoj rad bila neposredno odgovorna Vladi i pravosuđu.
U decembru 2003. Vlada je imenovala dva koordinatora za rješavanje pitanja nestalih koju su trebali raditi skupa sa ICMP-om i relevantnim državnim organima. Zahvaljujući tome, ICMP je bio u mogućnosti da Sjevernoj Makedoniji pruži pomoć u identifikaciji devet nestalih osoba.
U 2011. godini Parlament je izglasao provedbu zakona o amnestiji iz 2022. Zakon o amnestiji, koji je prvobitno donesen u svjetlu Ohridskog sporazuma, može se smatrati pokušajem da se podrži mirovni proces, ali nauštrb sudskih kazni. Kao takav, negativno je uticao na nastojanja da se pronađu osobe koje se još uvijek vode kao nestale od vremena krize iz 2001.
