Genocid u Srebrenici
U julu 1995. godine, u gradu Srebrenici i njegovoj okolini počinjen je genocid nad više od 8.000 muškaraca i dječaka bosanskih Muslimana. To je bio planiran i organizovan zločin koji se odigrao tokom posljednje faze troipogodišnjeg sukoba u Bosni i Hercegovini, nakon što su oružane snage bosanskih Srba zauzele Srebrenicu i Žepu, koje su bile proglašene za sigurne zone UN-a.
Nakon što je Srebrenica pala u ruke srpskih snaga, hiljade bosanskih Muslimana, muškaraca i dječaka, pokušalo je 11. jula 1995. godine pobjeći prema Tuzli, koja je bila pod kontrolom Armije BiH. Međutim, u narednim danima na svom putu su nailazili na brojne zasjede, gdje su ih razdvajali i zarobljavali. Stotine su likvidirane na licu mjesta i njihova su tijela ostavljena u šumi; hiljade su zarobljene i streljane. Muškarce i dječake koji su ostali u Srebrenici srpske snage su zatočile i pogubile. Tijela su zakopana u brojnim masovnim grobnicama u istočnom dijelu Bosne.
Počinioci su naknadno pokušali sakriti tragove zločina tako što su uz pomoć teške mehanizacije prebacivali tijela ubijenih iz primarnih u sekundarne grobnice, ponekad i do 50 kilometara daleko od mjesta pogubljenja. Ovim orkestriranim naporom da se prikriju dokazi o zločinima raskomadana su tijela pogubljenih. Ostaci pojedinačnih žrtava genocida u Srebrenici obično su bili pronađeni u tri ili četiri različite masovne grobnice, koje su često bile udaljene kilometrima jedna od druge.
DNK laboratorijski sistem ICMP-a je pokrenut 2001. godine. Do juna 2023. godine, ICMP-u je prijavljeno 7.745 osoba nestalih nakon pada Srebrenice i okolnih područja. Njihovi srodnici su dali 22.337 bioloških referentnih uzoraka za DNK analizu. Upoređivanjem DNK profila preživjelih članova porodice s profilima DNK izdvojenim iz ostataka pronađenih u tajnim grobnicama, ICMP je utvrdio identitet 6.981 žrtve. Do sada je, korištenjem DNK i drugih metoda, utvrđen identitet 7.017 žrtava. ICMP procjenjuje da je u padu Srebrenice ubijeno nešto više od 8.000 ljudi.
ICMP dostavlja izvještaje o DNK podudaranjima nadležnim institucijama u Bosni i Hercegovini koje vode službene istrage o nestalim osobama. Institucije izdaju potvrde o smrti i organizuju vraćanje posmrtnih ostataka nestalih njihovim porodicama. DNK i pripadajući dokazi ICMP-a su korišteni pred MKSJ-om u Haagu i na suđenjima za ratne zločine u Bosni i Hercegovini. Za zločine povezane sa Srebrenicom pred MKSJ je procesuirano 20 osoba, a pred Sudom Bosne i Hercegovine 57 osoba. Izrečene su četiri doživotne i 38 drugih kazni, djelimično zahvaljujući najvećoj akciji utvrđivanja identiteta putem DNK u istoriji.
U proteklih 25 godina, razvojem forenzičke nauke povećane su tehničke mogućnosti za pronalaženje nestalih osoba, uključujući i utvrđivanje identiteta ljudskih ostataka pomoću DNK testiranja. To je prihvatila i naučna zajednica na cijelom Zapadnom Balkanu, pa tako i u Bosni i Hercegovini. ICMP nastavlja s obradom DNK uzoraka iz regiona te istovremeno podržava razvoj kapaciteta za DNK testiranje u domaćim laboratorijama, što će osigurati stvaranje održivih kapaciteta domaće forenzičke nauke za pronalaženje onih koji se još uvijek vode kao nestali.
Zahvaljujući pomoći ICMP-a i pionirskoj primjeni DNK metoda, vlasti u Bosni i Hercegovini su uspjele utvrditi identitet 75% od 30.000 osoba koje su nestale tokom sukoba 1990-ih. Ovo je nezapamćen uspjeh u poređenju s drugim zemljama koje su pretrpjele sukobe. Međutim, još uvijek se traga za oko 7.500 osoba, uključujući oko 1.000 žrtava genocida u Srebrenici.
Glavni izazov danas jeste oskudnost informacija o lokacijama mogućih tajnih grobnica. To je zbog toga što je, tri desetljeća nakon sukoba, sve manje svjedoka koji mogu dati bitne informacije.
