Istorijat
ICMP
Nastanak i međunarodni ugovor
ICMP je osnovan na inicijativu američkog predsjednika Billa Clintona 1996. godine na samitu G-7 koji je održan u Lyonu u Francuskoj kako bi sarađivao s vladama u bivšoj Jugoslaviji na pronalaženju osoba nestalih uslijed sukoba u tom regionu 1990-ih. Do danas je skoro 75% od 40.000 nestalih u regionu identifikovano u skladu sa standardima koje zahtijevaju sudovi.
ICMP razvija i primjenjuje strategije za rješavanje pitanja nestalih širom svijeta koje su utemeljene na dobrom upravljanju i vladavini prava.Takođe, u svoje aktivnosti unosi jedinstveni element tehničke pomoći. ICMP je 2001. godine uspostavio sistem za utvrđivanje identiteta nestalih osoba putem DNK koji je postao mjerilo za tehničke inovacije i efikasnost u oblasti utvrđivanja identiteta ljudi. ICMP je takođe razvio Sistem upravljanja forenzičkom bazom podataka (fDMS) kako bi omogućio sveobuhvatnu obradu podataka o nestalim osobama na globalnom nivou.
Međunarodni razvoj
Otkako je osnovan u novembru 2001. godine, ICMP-ov sistem za utvrđivanje identiteta nestalih osoba putem DNK postao je mjerilo za tehničke inovacije i efikasnost na ovom polju. Ovaj sistem kombinuje forenzičko-arheološke i antropološke tehnike s najsavremenijim procesom uparivanja DNK uzoraka, što je rezultiralo eksponencijalnim povećanjem broja i brzine identifikacija. ICMP je takođe razvio jedinu specijalizovanu bazu podataka o nestalim osobama (fDMS) koja sadrži sve podatke koji se odnose na proces traženja nestalih osoba.
Zahvaljujući uspjehu ICMP-a u bivšoj Jugoslaviji i uz finansijsku podršku sve većeg broja donatorskih vlada, mandat i djelokrug rada ICPM-a su 2003. godine prošireni na pružanje pomoći vladama u rješavanju pitanja nestalih osoba u cijelom svijetu, uključujući slučajeve osoba koje su nestale kao posljedica katastrofa.
Od tada, ICMP je kroz svoje aktivnosti izgradnje kapaciteta i tehničku pomoć značajno – a nerijetko i presudno – doprinio lociranju, pronalaženju i utvrđivanju identiteta nestalih osoba u različitim dijelovima svijeta. Među brojnim drugim slučajevima, ICMP je bio aktivno angažovan u sljedećim programima:
- Cunami koji je pogodio Aziju u decembru 2004. godine;
- Uragan Katrina koji je pogodio Sjedinjene Američke Države 2005. godine;
- Napori koji su preduzeti nakon pada režima Sadama Huseina u Iraku 2003. godine na otpočinjanju rada na lociranju i utvrđivanju identiteta osoba koje se decenijama vode kao nestale, kao i novijih slučajeva;
- Kolumbija 2008. Napori, usred obnovljenih izgleda za okončanje unutrašnjeg vojnog sukoba u Kolumbiji 2008.
- Obnova demokratije u Čileu – Napori, posle obnove demokratije u Čileu da se počne sa lociranjem i identifikovanjem onih koji su nestali tokom skoro dve decenije autoritarne vladavine.
- Libija – Napori da se počne sa pronalaženjem i identifikacijom nestalih osoba u Libiji posle nasilnog kolapsa 42-godišnjeg Gadafijevog režima 2011.
Naslijeđe
Nakon angažmana na Zapadnom Balkanu, ICMP je nastavio da radi širom svijeta pružajući podršku zemljama koje su bile pogođene sukobima ili katastrofama velikih razmjera. Kao rezultat toga, sve je češća praksa da domaći akteri preuzimaju odgovornost za proces traženja nestalih osoba. Broj propisno istraženih slučajeva raste, a sve više počinilaca odgovara za svoje postupke; civilno društvo je aktivno uključeno, a u radu se koriste savremene forenzičke metode, uključujući analizu DNK.
Ovo je značajno doprinijelo jačanju vladavine prava u oblasti nestalih osoba i omogućilo da porodice nestalih ostvare svoje pravo da saznaju sudbinu svojih najmilijih te da traže pravdu i odštetu.
